Zagreb, 24. studenog 2019. godine – Četrnaest ljudi sjedi za dugačkim stolom u sobi jedne, poprilično, trošne drvene barake. Nalazimo se u Omišlju, usred kompleksa Dina Petrokemije, jedne u nizu posrnulih hrvatskih industrija. Poprilično sumornom dojmu napuštenih postrojenja i zahrđalih cijevi pridonosi i kiša koja lijeva kao iz kabla. Ne čini se to kao okruženje koje budi optimizam, no u ovom slučaju primarna percepcija je pogrešna. Tih četrnaest ljudi za stolom takozvana su koordinacija, a ono čime koordiniraju jest gradilište trenutno najvažnijeg energetskog projekta u Hrvatskoj, a vjerojatno i u široj regiji. Terminal za ukapljeni plin (LNG) na otoku Krku priča je koja – uz brojne zaplete, uzlete i padove – traje već dvadesetak godina. Ovih četrnaest ljudi u trošnoj baraci zaduženo je da, napokon, provede njezin rasplet, a prve konture njihova rada vidljive su nekoliko stotina metara dalje, gdje teška mehanizacija predano radi na gradnji infrastrukture potrebne da bi s prvim danom siječnja 2021. godine LNG terminal tamo započeo s radom.
Cijeli članak nalazi se OVDJE.